Osnovna škola Benkovac

 Otac mu je bio vrlo važna osoba u životu. Radio je kao ugostitelj i nije ga pretjerano zanimala literatura. Nije rekao zašto, ali je otkrio da je njegov otac proveo u samici 3 mjeseca i iz očaja dobio inspiraciju za književnim stvaralaštvom. Pisao je izgorenim šibicama  na praznim dijelovima novina koje je dobivao jednom tjedno.

Kao učenik, Bilopavlović je na Dan žena napisao je pjesmu  Tata je glavni i za nju dobio čistu jedinicu. Nije razumio zašto ne postoji i Očev dan pa je svojom pjesmom želio dati svoju potporu očevima, no učiteljica nije imala puno razumijevanja i pojasnila mu je da su očevi dani svi ostali dani u godini.

Učenici su imali najviše pitanja  vezanih  upravo za Paunaša, zbirku  koju čitaju za lektiru u 5.razredu i za koju je dobio nagradu Grigor Vitez.  U njoj Tito Bilopavlović vodi čitatelje u svoje djetinjstvo i u poetičnim i iskrenim minijaturama oslikava vrijeme i prostor svoga odrastanja i uvodi male čitatelje u prošlost, a pritom ostvaruje mogućnost identifikacije.Autor nam je pročitao dio u kojem opisuje Veličanstvenu Lili.  Radnja tog dijela knjige događa se u vrijeme piščevih 12 godina života.  U njemu opisuje Lilinu ljepotu i njezin završetak u bolnici. Bio je jako zaljubljen u tu prekrasnu djevojčicu i učenicima je poručio da se ne smiju ustručavati voljenoj osobi otkriti osjećaje koje taje u sebi.

Na samom kraju druženja, autor je našao i malo vremena za odgovoriti nam na još neka pitanja koja su nas zanimala....

NOVA GRADIŠKA JE VAŠE RODNO MJESTO. KOLIKO STE VEZANI ZA NJU?

Pa....samo u uspomenama jer sam otišao na studij  i kad sam otišao, više se nisam vratio. Ali vraćao sam se svako malo samo da, kako bi se reklo,  napunim baterije. U tom malom mjestu ima toliko zanimljivih ljudi, zanimljivih sudbina da ja tamo budem pet dana, a imam za pisati tri mjeseca.

ŠTO VAS NAJVIŠE POTIČE NA PISANJE, U ČEMU PRONALAZITE INSPIRACIJU?

                Ma, život je jedina inspiracija koja može biti. Čak i kad čovjek mašta, ne može maštati o nemogućim stvarima. Ne možete ništa izmisliti što već negdje ne postoji. Čak i u filmovima o svemiru ne događa se ništa što već ne postoji i što ne pripada ljudskom promišljanju svijeta. I tamo se nešto, kao, vole..i tamo jedan drugome podmeću neke klipove...i tamo nešto jedu, neke pilule....Život je jedina i prava inspiracija jer se u životu nalazi sve ono što jest i ono što mi mislimo da jest.

DOBITNIK STE MNOGIH NAGRADA, MEĐU OSTALIMA I ONE ZA ŽIVOTNO DJELO...KAKAV JE OSJEĆAJ PRIMITI NAGRADU ZA SVOJ RAD I KOJA VAM NAJVIŠE ZNAČI?

                Primiti nagradu je ugodno jer piscu poput mene, koji ima sumnju u ono što radi, dobiti nagradu od tako ozbiljnih ljudi, od ozbiljnog ocjenjivačkog suda, daje potvrdu da je ipak dobar. Sama ta potvrda mi puno znači.

ŠTO STE VI KAO DIJETE NAJVIŠE VOLJELI ČITATI?

                U ono vrijeme nije bilo ovako. Ja sam čitao ono što mi je došlo pod ruku. Kao mali klinac sam čitao Dostojevskog, npr. ! Čitao sam čak i knjige koje nisam razumio, i u tome je vic jer ja  nisam ništa razumio kod Dostojevskog, osim što sam se zdravo naplakao u jednoj od tih knjiga.

ŽELITE LI NEŠTO PORUČITI NAŠIM UČENICIMA, MOŽDA BUDUĆIM PISCIMA?

                Želim  poručiti onima koji žele postati pisci da puno čitaju, to prije svega.  Ja sam čitao s pet i pol godina, a pisati sam učio tek s devet. Mislim da je većina utjecaja na mene i na stvaranje odluke da nešto pišem došla upravo iz pročitanih knjiga. Jer...kakvo dijete ima iskustvo do nekih 15 godina...? Nikakvo.  Ali ako čita knjige, onda umnožava svoje vlastito iskustvo pa živi još jedan život s nekim drugim tko je proživio život.

(članice novinarske sekcije: Iva Kalcina, Bruna Markić, Blanka Vrkić, Lucia Vulelija, Antonela Čačić 8.r.)