U osnovnoj školi, psiholog obavlja posao stručnog suradnika.

Neposredan rad psihologa može se podijeliti na nekoliko područja: rad s učenicima, rad s učiteljima i rad s roditeljima.

U radu s učenicima psiholog prepoznaje individualne potrebe učenika i u skladu s tim provodi individualna ili grupna savjetovanja. On obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti prije upisa u prvi razred – procjena psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja u situacijama školskog neuspjeha ili procjene darovitosti.

Školski psiholog provodi psihološke krizne intervencije, što znači da reagira kada se u školi dogode sukobi ili nasilje. Također provodi intervencije i savjetovanje kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji u životu učenika poput smrti bližeg člana obitelji, teških prometnih i drugih nesreća, rastava roditelja i slično.

Školski psiholog također dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha. Prepoznaje i darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti. On prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.

Školski psiholog provodi i školski preventivni program kroz predavanja i radionice s učenicima, ali i roditeljima. Cilj je tih radionica prevencija nepoželjnih oblika ponašanja, npr. međuvršnjačko nasilje, prevencija ovisnosti, jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, socijalnih vještina, razvoj kreativnosti itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a ne samo pojedincima.

U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju.

U radu s učiteljima i nastavnicima, školski psiholog ne radi savjetovališni rad, kao s učenicima i roditeljima, nego se oblik suradnje naziva konzultativnim radom. Zadaća psihologa je pomagati u prepoznavanju razvojnih i individualnih potreba učenika, podučavati učitelje i nastavnike razumijevanju tih potreba i kako reagirati u skladu s njima, te poticati toleranciju na različitost među učenicima.

Osim gore navedenog, školski psiholog ima zadatak raditi na sebi u smislu stručnog usavršavanja i rada na istraživanjima. Obavlja još neke dodatne poslove kao što su vođenje dokumentacije, pisanje izvješća te pripremanje i organizacija kutka psihologa i Sandučića povjerenja.

Izvor: Psiholog u školi