Dana 29. siječnja 2026. godine učenici viših razreda i djelatnici naše škole imali su priliku poslušati snažno, potresno i motivirajuće predavanje humanitarca, mirotvorca i autora knjige 260 dana, Marijana Gubine.
Kroz osobno svjedočanstvo o strahotama zatočeništva u srpskome koncentracijskom logoru, koje je kao desetogodišnjak proživio zajedno sa svojom šesteročlanom obitelji tijekom Domovinskog rata, autor govori mirno, dostojanstveno i bez patetike. Čitanjem pomno odabranih ulomaka iz knjige dodatno produbljuje emocionalni i psihološki učinak svoga kazivanja. Njegov je govor slikovit, realističan i bespoštedan, ali ne u službi šoka, nego osvještavanja – podsjetnika na cijenu slobode koju danas često podrazumijevamo.
Paradoksalno, najpotresnije tragedije nisu ostale iza logorskih zidova, već su uslijedile nakon izlaska na slobodu. Mukotrpno izborena sloboda donijela je nove obiteljske i osobne gubitke, razotkrivajući snagu čovjeka koji smisao ne pronalazi unatoč patnji, nego upravo kroz nju. Ta snaga izvire iz potrebe za pripadanjem i voljenošću, ali ponajviše iz odluke da se oprosti i ondje gdje oprost izgleda nemoguć.
Unatoč nizu „umiranja“ koje mu je život neumoljivo nizao, Marijan Gubina svjesno bira vidjeti dobro u svakoj situaciji, odbijajući mržnju, osvetu i rezigniranost. Time ne nudi jednostavne odgovore, nego postaje ogledalo svima koji vlastite poteškoće često doživljavaju kao nepremostive. Njegova životna priča ne zatočuje ga u prošlosti, nego ga oslobađa da osobnu tragediju pretvori u odgovornu opomenu i pouku.
Iako su mu oduzeli gotovo sve – slobodu, djetinjstvo i sigurnost – Marijan Gubina pokazuje da čovjek uvijek ima izbor: kako će gledati na ono što mu se događa i koje vrijednosti će u svom životu njegovati. Preživljena zvjerstva i nemile okolnosti nisu ga učinile uznikom prošlosti ni rizničarem gorčine, već živim primjerom otpora i plemenite upornosti.
Upravo je zato predavanje na sve nazočne ostavilo snažan, dubok i dugotrajan dojam – školski su hol napustili u tišini, dok su misli bile glasne. Poput lučonoše, Marijan Gubina nastavlja osvjetljavati put novim generacijama koje tek trebaju odlučiti kojega će „cucka u sebi hraniti“, jer zvijer se ne postaje preko noći, nego nizom malih, svakodnevnih odluka.
Tekst: Anamaria Raspović, prof.
